|
Provokacije protiv Hrvatske
STRANI ŽIDOVI
 Julie
Pascal, englesko-židovska kazalištarka, zloporabila je svoj boravak
na šibenskom dječjem festivalu kako bi hrvatskoj djeci postavljala
provokativna pitanja o «ustašluku», te se naknadno osvetila zbog
slabog uspjeha svoje predstave, dajući oduška svojoj aušvickoj
mašti: u protuhrvatskom «Guardianu» objavila je ona crni članak o
hrvatskom genocidu nad nedužnim Srbima, nasilnom prekrštavanju i
antisemitizmu.
Samozvani
prijatelj Hrvatske, filozof Alain Finkielkraut, usred Zagreba
(hrvatski domoljubi nisu pripuštani u dvoranu!) izjasnio se protiv
revizionističke korekcije pobjedničkih historiografskih laži te za
revizioniste, kao zločince, zatražio kazneni progon. Finki
doslovce: «Tuđmanu sam prigovorio zašto je novoj moneti dao ime
– kuna.». Nije poznato je li Tuđman uzvratio kritikom naziva
izraelske monete šekela.
Glavni
tajnik Svj. židovskog kongresa, Avi Beker, kod predsjednika se
Mesića zauzeo za uvođenje holo-nastave u hrvatske škole. Pohvalio je
Mesića («dobar pas!») da hrabri mladež na «suočavanje s nedavnom
(židovskom!) prošlošću».
Gradonačelnica
Zadra, Ana Lovrin, grdno se prestrašila kada joj je u posjet (jedan
od bezbrojnih židovskih posjeta u ovo vrijeme!) došla neka Galit
Romen, predstavljena kao «izraelska veleposlanica». Kako Židovka ne
bi vidjela sliku generala Ante Gotovine (mogu se zamisliti bijes,
arogancija i prijetnje, a dakako i kazne što bi uslijedile!), lukava
je i snalažljiva Lovrin svoju gošću Romen primila u drugoj sobi,
gdje nema Generala.
Neka
židovska organizacija zatražila je, prema riječima njegova oca, da
se Ivici Kosteliću zabrani skijanje zbog izjave u kojoj je pohvalio
njemačke vojnike.
Gebhardt
Weiss, njemački poklisar u Zagrebu, koji nije Židov, ali je doktor
njemačkog nacional-mazohizma, denacifikacije i židoljublja, otvoreno
je u Jasenovcu, u ulozi židoida, kritizirao novi koncept muzeja, kao
da se nalazi kod svoje kuće. Učitelju antiantisemitizma ne sviđa se
manjak lješina i prikazanih klanja u muzejskim eksponatima. Djecu
posjetitelje muzeja valja šokirati. – Kada je, u isto vrijeme, na
hrvatskom vjeronauku prikazan šokantni film protiv abortusa, digla
se kao jedan čitava lijevo-liberalna Antinacionala. No, Jaso smije,
treba, pače - mora šokirati!
ŽIDOVSKI APETITI PREMA HRVATSKOJ
Jedan
od pionira agresivnog izraelskog «ulaganja» u Hrvatsku jest i
opskurna «The Moshkovitz group» iz tel Aviva, koja je još pred koju
godinu započela investiranjem u Split.
Michail
Fridman, žido-ruski mafioso, čije je bogatstvo na 68 mjestu
svjetske rang-liste (a treći je među 18 ruskih milijardera), izrazio
je šefu RH Mesiću želju da mu se na Hvaru dodijeli «off-shore»
(priobalni) pojas a zainteresiran je i za čitavo područje od Hvara
do Dubrovnika radi poslovanja sa slobodnim zonama, nautičkim
turizmom, hotelijerstvom i dijamantima. Bacio je oko i na lanac
marina ACI.
Žido-izraelski
ulagači, tajkuni i plutokrati pokazuju u posljednje vrijeme osobiti
interes za hrvatske bolnice, navlastito one zagrebačke, kao i
poluotok Prevlaku, na kojemu bi, još uvijek pod polusrpskim
protektoratom, trebalo biti izgrađeno luksusno liječilište za imućne
svjetske Židove. Židovski bi najam nad Prevlakom trebao trajati 99
godina.
Glasnogovornica
Carle del Ponte za RH, Vesna Škare itd., primila je nekakvu «ligu
izraelsko-hrvatskog prijateljstva», na čelu s njezinim kolovođom,
stanovitim Samuelom Schlesingerom. Razgovarano je o izvrsnim
odnosima dviju židovskih država, Hrvatske i Izraela, napose na planu
turizma. Svjedoci javljaju kako se po Zagrebu mogu susresti brojne
skupine prepoznatljivog instrumentarija (kratke hlače, kamere i
ruksaci) te tipične fizionomije. Izrael bi, osim toga, htio urediti
židovsko groblje na Mirogoju (zar već nije i više nego uređeno?!),
ali zauzvrat traži naknadu za imovinu izraelskih državljana (valjda
Židova proganjanih u predizraelskom dobu!?). Traži i povoljne pravne
uvjete za investiranje u hrvatsko gospodarstvo, da ne bude zapreka
za (židovske) strance. A to i jest cilj: Hrvatska kao pričuvna
Židovova domovina.
Prema
podatcima dobivenim od udruga Zelenih, opasni požar spalionice PUTO
u Zagrebu otkrio je da su tamo nezakonito i potajno spaljivane i
otrovne plinske maske made in Israel.
IZRAEL
Doglavnik
genocidnog izraelskog premijera Sharona, a negdašnji savjetnik
židovskog novinskog mogula Maxwella, novosadski Židov Tomislav Josef
Lampel alias Tommy Lapid, prokušani protuhrvatski bojovnik,
još 1990 bratimio se sa Srbima i na sva usta hvalio Miloševićev
srpski nacionalizam (tražeći od Slobe tek da Zapadu posvjedoči kako
više nije komunist). Tommy doslovce: «Mi Jevreji mogli bismo
da se nazovemo ekspertima za srpsko pitanje, jer sve ono što se
Srbima dešavalo u novijoj istoriji, to su Jevreji doživljavali
gotovo dve hiljade godina.».
Posjećujući
Hvar puno godina poslije, Lapid je hrvatskog predsjednika Mesića
stao huškati protiv muslimana kao tobože zajedničkog neprijatelja
Izraela i Hrvatske, a David Magen ustvrdio je kako je BiH postala
«punkt muslimanskog terorizma».
Samozvani
židovski pravednik, vizentalovac Ephraim Zuroff, u redovitim
vremenskim razmacima ukazuje na «realnu desničarsku opasnost» u
Hrvatskoj te ponavlja svoj zahtjev za izručenjem Ive Rojnice i Mirka
Eterovića (barem ovaj posljednji nema nikakve veze s Ustašama i
njihovim «zločinima»!) susretljivom pravoduđu RH. Inače, kako je
poznato, Zuroff je autor Mesićeva pokajničkog govora u Jeruzalemu;
Mesić se autoru bio odužio kurirskom uslugom, dostavivši Zuroffove
zapovjedi hrvatskom sudu. Godinu dana poslije, Zuroff u Zagrebu
otvara holo-izložbu i zahtijeva od RH donošenje zakona radi progona
posjetitelja Thompsonovih koncerata te «fašističkog znakovlja».
«Mesićev
posjet Izraelu bio je nezaboravan.» (David Magen, član Kneseta)
U
govoru pred Hrvatskim saborom za posjeta RH, šef države Izrael Moshe
Katsav, uz oduševljeno odobravanje (ne svih) «narodnih zastupnika»,
pohvalio je Hrvatsku, rekavši da joj partizanski antifa-borci «služe
na čast». Potom je učinio ritualni posjet «Jasi», da bi konačno
najavio zajednička žido-hrvatska ulaganja, mješovite kompanije te
preobrazbu Rijeke u izraelsku luku za Europu.
Galit
Romen, rečena vicepoklisarka Izraela u Beču, najavila je masivnu
intervenciju svoje zemlje u slavonsko poljodjelstvo.
U
vrijeme izraelskog poklisara u Bratislavi/Ljubljani/Zagrebu sa
sjedištem u Izraelu (!) Davida Granita Izrael je, zbog «skupoće»,
uporno odbijao otvoriti ambasadu u Zagrebu. Prijašnji židovski
poklisar u Hrvatskoj stolovao je u Beču. Za to je vrijeme hrvatski
poklisar Svjetlan Berković uredno rezidirao u Jeruzalemu: što bi
Židov rekao, da se Hrvatsku u Izraelu predstavljalo iz Kaira,
Beiruta ili možda Bagdada?! Granit je pak svoj nastup u Hrvatskoj
odmah zloporabio za bezobrazan napadaj na obnovitelja Države Tuđmana
zbog jedne njegove knjige.
U
emisiju «Brisani prostor» Gorana Milića židoljub je Jakov Sedlar, uz
Ariela Sharona, doveo i izraelskog ljevičarskog političara Shimona
Pereza. Ovaj je izjavio: Izrael je puno pomogao Hrvatskoj, a sada
Hrvatska treba pomoći nama. U prijevodu sa židovskog: Hrvati,
prodali ste nam jednu polovicu, a sada nam drugu poklonite.
Još
jedna bratska pomoć prijateljskog Izraela: Židovska je država
odlučila obnoviti šumsku «partizansku bolnicu» na Petrovoj gori.
Nakon okončanja radova očekuje se da će to partizansko svetište
ponovno preplaviti prisilne đačke ekskurzije s «naših prostora»,
kako je to bilo u vrijeme jugo-idile.
Izrael
je podvrgnuo Hrvatsku neviđenom pritisku da se iz HDZ-a isključi
njegov dubrovački vijećnik Ivo Zec, koji je izjavio kako su Židovi
još nepoželjniji od Srba kao kupci hrvatskoga nacionalnog blaga.
Ništa Zecu nije pomogla ni naknadna, nespretna i suvišna obrana: da
je, naime, mislio na ugrozbu židovskih vlasnika Hrvatske od arapskih
ustrašitelja. «Veteran II Svj. rata», neki David Lewis, zaprijetio
se Hrvatskoj da će Židovi odustati od kupnje njezina bogatstva ako
je Zečevo mišljenje u RH prevladavajuće, te ako u RH postoji
«intelektualna bolest».
Maja
Brinar, ljepuškasta galionska figura Račanova režima, za koji je
obnašala dužnost viceministrice gospodarstva, a danas, kako joj
tepaju, «uspješni biznismen», sada je uistinu dokazala smisao za
«biznis», udavši se za izraelskog mešetara i bogatuna, nekog Ariela
(ne, ne Sharona, dakako!); u tu se svrhu požidovčila, pa se sada
zove «Ruth Frankel». Neke pojedinosti sa super-vjenčanja: jahta od
620 metara, filharmonija, Bocelli, Shimon Perez, košer, vatromet,
Monte Carlo… Troškovi, dva milijuna €. Bili su, kao plaćeni
zabavljači razmaženih novčarskih moćnika, pozvani i Dubrovački
trubaduri, ali za njihov nastup nije bilo vremena. Sretne li
Hrvatske! Još jedna domaća namiguša na velika je vrata uplesala u
svjetski jet set, pa ako i nije pomogla hrvatskom
gospodarstvu, pomogla je gospodarstvu barem jedne Hrvatice (a možda
i dvije, ako računamo gospođu mamu, koja ju je, napokon, takvu i
odgojila).
Narančasto
natjecanje u ljiganju:
Pod
konac mandata Račan je izrijekom zatražio od kolege Mesića da ovoga
puta ne ide u Izrael, jer bi se sada on, Račan, htio
ispričati Židovima. Izrael nije zaobišao ni tadašnji ministar
hrvatskih branitelja, dezerter Pančić. Išao bi i sivi vučić Đapić,
ali ga tamo ne će. Zato hoće, i imat će, Sanadera, a imali su i
Žužula, koji se tamo proslavio svojim protuarapskim gafom.
Zli
jezici tvrde kako je jedna od 3 alternative Golde Meir za smještaj
Izraela u vrijeme njegova osnutka bila – Hrvatska.
ŽIDOVSKE NEPODOPŠTINE U RH
Funkcionarka
židovske općine u Zagrebu, stanovita Julija Koš, bezobrazno je
napala dr. Ivana Markežića, koji je, kao profesor sociologije
religije s Hrvatskih Studija, tamo doveo svoje studente, krivo
pretpostavivši da su židovski ateisti «vjerska zajednica». Koš ih je
iz čista mira obasula histeričnim pričama o Ustaštvu, da bi poslije
u općilima lagala kako su posjetitelji od nje tražili «da ne govori
o holokaustu».
Židovska
općina Zagreb uprigodila je predstavljanje bojovno protuhrvatske
knjige starog jugonovinara Živka Grudena «Perači crnih košulja»,
koju je sama izdala. Nazočan: šef države Mesić. Također nazočan
hrvatski domoljub bio je grubo napadnut.
Pod
pritiskom vladajućeg ozračja servilnosti spram židovskih hirova,
TV-emisija «Pola ure kulture» dala je maha neobuzdanom trijumfu zbog
sramotne činjenice i protukulturnog ispada u povodu otvorenja velike
izložbe o obnovljenoj Aleksandrijskoj knjižici: s izložbe je, naime,
maknut primjerak glasovitih Protokola sionskih mudraca, ili,
kako kulturnjačka TV kaže, «antisemitističke» (sic!) literature.
Uz
zagrebačku židovsku općinu i savez takvih općina za RH, u vodeću
skupinu za pritisak profiliralo se tzv. «vijeće spomen-područja
Jasenovac»; predsjednik je toga vijeća, ili, kako ga srpski zovu,
«savjeta», javne ustanove Jaso dobro znani Slavko Goldstein, dočim
je «zapovjednica logora» neka Nataša Jovičić, srbo-židovka najurena
iz ministarstva prosvjete zbog laganja o tobožnjim diplomama.
U
organizaciji jasenovačke družbe sada se priprema represivni zakon za
zaštitu Židova po uzoru na Njemačku, gdje se zbog (koliko god
obrazloženog) svođenja «holokausta» na realnu mjeru može dobiti i do
5 (pet) godina tamnice! Kao najavljivač planiranoga lex Goldstein
(ili lex Šex) istaknuo se tzv. pučki pravobranitelj RH, Ante
Klarić (inače sin časnoga Ustaše), umilnim usklikom: «Treba goniti
kaznena djela motivirana rasizmom i ksenofobijom (= strahom od
stranaca – ULT.)». Što će reći, tko se bude usudio bojati
slijedeće strane (srpske) agresije, ili rasprodaje hrvatskoga
nacionalnog blaga Izraelu – ima bre da ide u aps.
Najnovijem
protuhrvatskom orgijanju u Jasi pridružili su se i Milorad Pupovac,
Vlada Šeks – Sova, Jovo Sanader i sl. Jedan od (koliko?!)
«preživjelih logoraša», neka 85-godišnja baba, tužio se da su za
vrijeme zatočeništva obični logoraši dnevno dobivali «lebić, a Srbi
i Jevreji pola lebića». - Točno u vrijeme ogavnoga
nacional-mazohističkog rituala, Sanaderov je ministar vanjskih
poslova, Momir Žužul, klečao u židovskoj spomen-plačionici Yad
Vashem. Negdje u to vrijeme pojavio se isti i na monstruoznoj
OSCE-konferenciji o užasima Hole. Prema ULTIMATUMOVIM!
vrelima, ubrzo će se jaso-komemoracije početi održavati u tjednom
ritmu.
Zagrebački
ghetto organizirao je za 100-tinjak polaznika, gimnazijskih
profesora društvovnih znanosti, a pod znakom otpora «govoru mržnje»,
simpozij-tečaj «holokaust i ljudska prava». Predavače, pokupljene iz
Izraela, Kanade i Hrvatske, slušao je, uz pripadnike klana Goldstein
te židovske moćnike na čelu s Ognjenom Krausom, i aktualni ministar
prosvjete Dragan Primorac.
Počasni
Židov Slobo Šnajder, inače dramlija, najavio je u svojemu kazalištu
ZeKaEm za 10. Travnja velebnu praizvedbu igrokaza po opskurnoj
knjizi jasenovačkih sjećanja nekog Ilije Jakovljevića, «Konclogor za
Savi». Autora su, u znak zahvalnosti za protuhrvatsku rabotu,
paradoksalno, ubili njegovi partizani. (Ipak, Šnajder nije se usudio
na provokaciju Desetog Travnja, nego je premijeru prikazao gotovo
konspirativno, nenajavljeno i neočekivano par dana prije.) Autor je
inače ujak ljevičarskog antifa-pisca Predraga Raosa. Tema «ustaška
zverstva» - kao naručena za obljetnicu NDH!
TEST ZA HRVATSKE ŽIDOVE: DA ZARATE HRVATSKA I IZRAEL,
NA ČIJOJ BISTE BILI STRANI?
DUO GOLDSTEIN
Slijedi
nepotpun popis nekih novijih protuhrvatskih provokacija, što ih na
tekućoj vrpci poduzima duo Goldstein: hrvatski «neprikosnoveni»
(nedodirljivi) pantokrator, arbitar hrvatske povijesti, politike i
jezika, otac Slavko-Muki, te «mladunče» Ivo. Treći iz klana, Slavkov
brat Daniel (koji je uzeo prezime Ivin), posljednjih je godina
umuknuo, posvetivši se, vjerojatno, obnovi svojih prijašnjih
tijesnih sveza s izraelskom vojskom i policijom. Upozorimo za ovu
zgodu da Goldsteini nikada ne povise ton, nastojeći djelovati
smireno, sabrano i «objektivno», što naivcima u hrvatskom puku
otežava pronicanje u bit protuhrvatske rabote marljive obitelji.
Nije
zaboravljeno da je Slavko svoju židovsku općinu još do duboko u
godine nove Hrvatske nazivao «jevrejskom», da nakon eksplozije bombe
u dotičnoj «nije isključivao ustašku diverziju», te da je još 1990
tvrdio kako će Hrvatska «u Evropu» samo kao dio J. Svojedobno je
prekinuo svaku (!) suradnju s «Maticom Hrvatskom», jer se usudila
objaviti Tuđmanova «Bespuća povijesne zbiljnosti». U jeku
Domovinskoga rata pokrenuo je s Pusićima & Co kampanju za «smjenu»
(!) vrhovnika Tuđmana. Zli jezici tvrde kako je Slavko upleten u
aferu Aleksandar Miles (krađa golemog dijela knjiškog fonda iz NSG
1988).
Sin
mu Ivo pak, koji se javno deklarira kao «nehrvat», i kojega je
Slavko preko veze (Miroslav Brandt) kao antitalenta uspio progurati
na katedru bizantologije, proslavio se kao nijekatelj hrvatske
povijesti, mistifikator tobožnjega «holokausta u Zagrebu», autor
koji u svojoj knjizi o «hrvatskoj povijesti» njezin vrhunac vidi u
zagrebačkoj homoseksualnoj paradi, te svemoćni diktator Vijeća HTV.
S nostalgijom se sjeća kako je kao trogodišnje (!) derište s balkona
gledao rušenje ustaškog zatvora. U nekom interviewu, tovareći
Hrvatima na pleća tobožnju stogodišnju krivnju, u jednoj je
neodređenoj rečenici olako prešao preko aktualnih zločina Ariela
Sharona. Nedavno je zatražio da se Antu Kostelića zbog političkih
izjava isključi iz Skijaškog saveza.
SLAVKO-MUKI
«Ako
bude bahata, smijenit ćemo i ovu vlast!» («Večernji List», 31. I
2000).
«Nikakvo
odličje nisam dobio, niti bih ga od Tuđmana primio.» (ibid.;
ponosan je, međutim, na partizanski «orden» što mu ga je uručio
ratni zločinac Holjevac – ULT.)
«Mesić
ili Budiša – koji god bude predsjednik – bit će pozvan u Izrael.
Spreman sam u tome pomoći.» (ibid.)
«Da,
žao mi je Jugoslavije, jer to je bila dobra ideja.» («Vjesnik», 21.
V 2000)
«Bivša
vlast je fetišizirala i naciju i državu.» (ibid.; skoro kao
Izrael! – ULT.)
«Tuđmanizam
je autokratska diktatura, bahatluk.» (ibid.)
«Onu
je ženu u Veljunu (Biserku Legradić, koja je drastičnom gestom
prosvjedovala protiv obnove četničkog spomenika – ULT.)
trebalo odmah uhapsiti i pokrenuti krivični (sic!) postupak.» (ibid.)
«U
povijesnom pamćenju spominjat će se mnogi krivci, ali sinonim za
krivnju zvat će se Bobetko.» («Novi List», 29. IX 2002)
«Žao
mi je što su tom čovjeku (Mesiću – ULT.), koji se opetovano
dokazuje doraslim u delikatnim situacijama, pretjerano oduzete
kompetencije.» (ibid.)
«Efraim
Zuroff se ogradio od takva politikantstva (četnika Milana Bulajića –
ULT.), izjavivši da prihvaća procjene o broju žrtava
Jasenovca koje smo iznijeli Ivo Goldstein i ja (nešto ispod 100
tisuća!!! – ULT.; «Večernji List», 10. I 2003)
«Takvu
je vojsku neprimjereno nazivati 'hrvatskom vojskom', jer je to
vojska NDH, koja je četiri ratne godine ratovala na strani fašizma i
nacizma.» («Feral Tribune», 20. V 2003)
«Naročito»,
«dozvolio», «štampa», «Jevreji»... – neki od srbizama što ih je
hrvatski «jezikoslovac» i jezični arbitar uporabio samo u jednoj
TV-emisiji (HTV 3 o Krleži, 7. III 2003).
O MUKIJU
«Našu
iskrenu želju da prije 12 godina pomognemo izgradnji sinagoge u
Zagrebu, Slavko Goldstein cinično je prokomentirao našim poslovnim
interesima. On je primanje pomoći čak uvjetovao našom osudom
ustaškog režima i dolaskom Srba na dobrotvorni banket!» (Anton
Kikaš)
«Dragi
Muki! Radio si u životu svega i svašta. U političkom miljeu Hrvatske
nemaš ni uzora ni nasljednika. Vjeruj mi, dragi Muki, da ni u snu
nisam predviđao da ćeš tako daleko dogurati.» (Zvonimir Berković)
«Slavko
Goldstein je na HTV, koristeći, bolje reći - zlorabeći demokraciju i
slobodu, iznio čitav niz nedemokratskih, nenarodnih i neistinitih
viđenja. Uvrijedio je i Hrvatsku i HV, i Hrvate u BiH i njihov HVO,
sve proglasivši agresorima na muslimane. On ne zna što su
unitarizam, majorizacija i hegemonija, ne zna da je etnobošnjaštvo
zakamuflirani unitarizam. Goldsteinu ni prometna nesreća ne bi (kao
Račanu) pomogla da progleda.» (Žarko Marić)
«Slavko
Goldstein ponovno nas je usrećio jednim svojim – zasad tek
najavljenim – uradkom: «Jasenovac i Bleiburg». Tko će se usuditi i
Židova opomenuti kako ne valja živjeti u prošlosti – na što on i
njemu slični bez prestanka upozoravaju nas?!» (Mladen Schwartz)
MLADUNčE IVO
«Zašto
se Ivica Račan nije pojavio na forumu o holokaustu u Stockholmu?»
(«Globus», 4. II 2000)
«Hrvati
su Židove ili spašavali ili ubijali.» («Globus», 16. II 2001)
«Branka
Slavica zbog svoje sentimentalne veze s generalom Mirkom Norcem nije
podobna voditi TV-Dnevnik.» («Jutarnji List», 22. XI 2001)
«Nedopustivo
je da HTV direktno prenosi komemoraciju s Bleiburga.» («Slobodna
Dalmacija», 24. V 2002)
«Upozorio
sam na prešućivanje ustaških zločina u dokumentarnoj emisiji o
Španovici.» (ibid.)
«Trebali
bi se ispričati oni koji se pozivaju na tradicije NDH.» (ibid.)
«Ne
znam koliko se treba baviti Brankom Šeparović, koja je prije tri
godine tvrdila da 'bljutavi srpsko-židovski lobi stalno radi protiv
Hrvatske', što je čisti rasno-nacionalni progon. (Tko koga progoni?
– ULT.) Zatim, antisemitizam u knjizi Petra Vučića «Hrvatstvo
i Židovstvo». Robujući stereotipima, Vučić razlaže tobožnje židovske
kolektivne karakterne odlike: «rasizam», «oholost», «mržnja»,
«okrutnost», «nemoral», «pokvarenost», «izopačenost», «žudnja za
bogatstvom», «žudnja za moći». Prema Vučićevu mišljenju, 'Židovi
teško zaboravljaju uvrede i nanijeto zlo'.» («SD-Magazin», 13. VII
2002)
«Hrvatska
je bila agresor u BiH; počinjene su teške greške u odnosu prema
srpskoj manjini.» («Globus», 2. VIII 2002)
«Valja
definitivno demaskirati svu nakaznost kulta tobožnjeg vrhunskog
interesa nacije i države. Politički primitivizam, povezan s desnim
ekstremizmom, najveća je prijetnja hrvatskoj demokraciji.» (ibid.)
«Saborska
je Deklaracija o Domovinskom ratu priglupa; svi znaju da je laž.»
(Na tribini Doma samoupravljača, 14. I 2003)
«Oklijevanjem
i taktiziranjem Vlada je dala Gotovini dovoljno vremena da se
skloni.» («Slobodna Dalmacija», 8. V 2003)
«The
pianist» (knjiga o židovskom 'holokaustu'), «Život je lijep»
(sentimentalna komedija o «aušvicu») – odgovori «nehrvatskog»
povijesničara Hrvatske na «Globusov» upit što čita i gleda u kinu.
O MLADUNCU
«Zapanjeni
smo načinom vođenja TV emisije «Forum» od 15. siječnja 2002, kada je
voditeljica Hloverka Novak Srzić pokazala potpunu neosjetljivost na
rasističke ispade jednoga gledatelja, usmjerene prema Žarku
Puhovskom i Ivi Goldsteinu.» (Sanja Zoričić Tabaković)
«Čime
sam ja to izazvao pogibeljni bijes Ive Goldsteina, poznatog po tome
da voli popovati svemu i svačemu, a sebe vidi u kraljevskoj ulozi
arbitra sveukupne hrvatske javnosti?» (Miroslav Mikuljan)
«Kada
su u pitanju Palestinci, nema rafiniranih distinkcija. Tada Ivo
Goldstein jasno iskazuje svu pristranost i izostanak minimuma
objektivnosti, a kamoli snošljivosti, jer generalno sve Palestince
optužuje 'da ne priznaju državu Izrael i žele sve Židove gurnuti u
more'.» (Mirsad Bakšić)
OTPOR
Okljaštrenom
Hrvatskom kruži anonimni dopis potpisan s «Antižidovski Pokret» i
popraćen žutom naljepnicom, na kojoj, u okviru ustaškoga slova «U»,
crnim slovima piše: «Židovi van iz Hrvatske». Tekst dopisa glasi:
«Čudan ste narod vi Židovi! Sami tražite mač koji će vam odsjeći
glavu. To što tražite, to ćete i dobiti, Židove Zuroff! Ostavite
Hrvate na miru. Ukoliko i jedan Hrvat bude priveden, zatvoren, ili
na bilo koji način šikaniran zbog vaših bolesnih židovskih ideja,
upozoravamo vas: započet ćemo s likvidacijom vaših sunarodnjaka
Židova u Hrvatskoj! Znamo vaša imena i adrese. Sami odlučite!». I
kako da na to reagiramo, negoli izrazom razumijevanja! Valja, naime,
prizvati u sjećanje da je, nedugo prije pojave ovoga letka (sredina
srpnja 2004!), takozvani predsjednik RH primio svojega gazdu
Zuroffa, koji mu je uručio novu tjeralicu (protiv časnog
91-godišnjeg starine, ustaše Milivoja Ašnera iz Slavonske Požege,
koji je u vrijeme ratne hrvatske države obnašao hvalevrijednu
dužnost pročelnika požeškoga redarstva). A općenitu
Zuroff-Wiesenthalovu tjeralicu u stilu Divljega zapada («holokaust
je izvršen i u Hrvatskoj… nitko ne može promijeniti povijest… za
informacije koje bi dovele do kaznenog progona i sudske presude…
nacistički zločini… pred lice pravde… operacija 'posljednja šansa'…
10.000 $») opetovano je objavio špijunski «Globus». Revno se i marno
marionetsko-podaničko državno odvjetništvo već primilo posla, te
proganja li proganja za židovski interes! Zar hrvatski narod nema
pravo na samoobranu?!
Da
je letak naišao na plodno tlo, vidi se i po nekim reakcijama
zastrašenih građana koji očito imaju putra na glavi. Uspaničio se
zloglasni Zoran Pusić-Goljup, brat zloglasne Vesne Pusić, koji je i
pronašao Ašnerova prokazivača, nekog mladog Požežanina po imenu Alen
Budaj. U svome strahu, Pusić je naveo i nekoliko brzoglasnih brojeva
s kojih su ga nazivali ogorčeni Hrvati (091-521-4956, 098-662-730,
098-165-7716 te 091-595-1154). Pozivamo čitatelje da se prigodice
jave ovim hrvatskim domoljubima, kako bi im čestitali.
Drugi
paničar koji se oglasio bio je Nenad, brat faktičnoga predsjednika
RH Žarka Puhovskoga. «Filmadžija» i srboljub Nenad, o kojemu drugdje
u ovom broju (rubrika «Strvinarski žurnalizam») piše Ana Lučić,
povezao je letak o Židovima s kampanjom protiv njega kao
homoseksualca, te sugerirao da mu je autor Mladen Schwartz, koji
ionako tobože sastavlja tobožnje liste neprijatelja za odstrijel. –
Dobar je strah, komu ga je Bog dao – veli hrvatski puk!
il
|
